Za ovaj post sam se odlucio iznenada, ali s razlogom.

Naime, u zadnje vrijeme na moj e-mail dolaze poruke roditelja cija djeca imaju problema sa govorom. Obicno roditelji opazaju da nesto nije u redu izmedju druge i trece godine zivota djeteta, i tada se odlucuju na akciju. Roditelji mi postavljaju pitanja i traze savjet, posto sam negdje na forumu davno diskutovao o mom problemu i ostavio  kontakt. Hocu na ovaj nacin da pomognem svima koji imaju slican problem, za koji i globalna statistika kaze da je sve ucestaliji.

Odmah na pocetku cu da kazem da ovaj post pisem kao roditelj, a ne kao psiholog, i koji se nosi vise godina sa ovim problemom.

O onome sta roditelj prezivljava- necu pisati , jer je to duga i nikad ispricana prica.

Mom sinu je data dijagnoza razvojna disfazija sasvim usput. Zapravo, u okviru najsire radne  dijagnoze“razvojna disharmonija“ koju je dobio u Zavodu za psihofizioloske poremecaje i govornu patologiju(http://www.zgp.org.rs/ ), a “alalia” ,odnosno potpuni nedostatak govora  je klasifikovana  nalazom pedijatra i ORL specijaliste.

Medjutim, valjda iz prakticnih razloga, logoped iz primarne zastite je proizvoljno napisao “razvojna disfazija”,odnosno da se uklopi u preporuku za rad kod logopeda. Iz iskustva tvrdim, ako je u pitanju alalija, rad sa djetetom se prenosi vise na defektologa nego na logopeda.

Danas moj sin ima 6, 5 god, i jos ne govori ni jednu rijec. Medjutim za razliku od prije nekoliko godina kad nije uopste razlikovao nijednu naredbu, i licio na gluho dijete, imao apsolutno poremecenu paznju, simptome hiperaktivnosti, nije se navikao na cistocu (do prije pola godine je nosio “pamperse”), danas je sasvim odlicno po pitanju ove druge propratne simptomatologije. Vrlo sam ohrabren napretkom, mada je bilo trenutaka kad sam  gubio nadu.

Govorna patologija je misteriozna vrsta poremecaja i dozvolite mi da samo objasnim osnovne stvari:

- govorna patologija (nerazvijenost govora ) najcesce nije samo izolovan problem, vec se pojavi udruzena sa ostalim poremecajima. Naravno, mi roditelji prvo percipiramo govor, jer nam je to najbitnije.

- govor kao FUNKCIJA je zaseban psihicki entitet od MISLJENJA. Po  teorijama razvoja govora  prvo se razvija misljenje (unutrasnji govor) pa tek onda ekspresivni govor (onaj koji cujemo).

Iz mog iskustva je najbitnije da ustanovite da li postoji jos nekih problema kod vaseg djeteta: da li cuje, kakva mu je motorika, da li razumije neke naredbe, ima li inicijativu da nesto uradi samo, da li se igra sa djecom, da li je uspostavilo higijenske navike.

Prosto receno, kod neke djece je ukupan psihofizicki razvoj drugaciji, i odstupa od uobicajenog, a to znaci da ce vase dijete progovoriti, ukoliko nema ove druge , po meni teze propratne simptome.

Ono sto trebate da radite je sledece:

- ne slusati previse sta govore ljudi iz primarne zastite djece, a narocito pedijatri i logopedi. Defektologa ima dobrih, ali ih je tesko naci.

- vodite vase dijete svuda i UVIJEK gdje i vi idete (kupovina, setnja, posjeta prijateljima)

- omogucite mu da se druzi sa drugom djecom, ali neka budu starija i po mogucnosti djevojcice (senzibilnije su i pazljivije)

- sve sto radi u kuci prihvatite to i pokusajte da tome date neki smisao (npr.ako voli nesto iz kuhinje-dopustite mu to, ali iskoristite da se kroz to priblizite, da mu to VERBALNO kazete kako se to zove i slicno)

- vodite ga sto vise u prirodu .Rad u zatvorenim prostorijama i vjezbaonicama nema smisla…Nema napretka gotovo nikako. Samo treba da ide u prirodu, negde u sumu (ja sam to radio) i neka dijete oseti travu, lisce, drvo, vjetar… Samo to. Vidjecete da se dijete pocinje naglo mijenjati.

- Ako imate mogucnosti vodite ga na selo…Treba da mazi domace zivotinje, ovce, malo tele,  tako…Pse i macke-nikako. Pokusajte da ga naucite da hrani kokoske , ako odete na selo. To su zapravo tehnike koje iniciraju i povlaci dijete na akciju: da izrazi ushicenje, da izrazi cudjenje, da izrazi zadovoljstvo… Najveci pokretac govora je djetetova potreba.

- i najvaznije: postoji indicija da djeca progovaraju jasuci konje. Pokusajte i to sa svojom djetetom – da ga odvedete na jahanje.

I za kraj: pazljivo posmatrajte kako dijete izrazava potrebe. Ako pokazuje prstom na nesto sto zeli, nemate sta da brinete jer ce dijete progovoriti brzo (pokazivanje prstom je prediktor govora).

Ukoliko vodi  vas za ruku i pokusava to odraditi vasom rukom, treba da se intezivno radi sa djetetom.

Eto, napisao sam glavne stvari, i nadam se da ce nekome pomoci.

Takodje, molim sve citaoce , ukoliko znaju za neki slucaj disfazije/alalije, kasnog progovaranja ..bilo sta, napisite to u komentaru ili na moj e-mail. Nije vazno sta ste po profesiji i cime se bavite. Svaka vasa sugestija ce biti dobrodosla.

Hvala vam